GORANIN

GORANSKE ZANIMLJIVOSTI MILANA MAJNARIĆA
Između dva gola

Svaki je dio Delnica imao svoj klub pa su Delničani mogli imati čak svoje vlastite nogometne turnire. Bila su to lijepa nogometna vremena

Ne vjerujem da će netko uspjeti saznati tko je i kada prvi donio nogometnu loptu u Delnice i na kojoj se livadi ona prvi puta zakotrljala. Nije ni važno. No, siguran sam da je ubrzo nakon toga bilo puno razbijenih nožnih palaca, nagnječenih prstiju, cike, vriske i navijanja.


DEŠKA

Zna se da je prvi nogometni klub osnovan 1922. g. u delničkom »Zgoranjskom kraju«. Nazvao se DEŠK(a) – Delnički športski klub, a inicijatori te vjerojatno i pomagači, bili su učitelj Vlatko Bolf i advokat Ante Linić.
Istovremeno se počelo graditi i igralište. Ono je bilo na mjestu današnjeg s tom razlikom što je u odnosu na današnji stadion bilo okrenuto poprečno.


»Goranin«

Na odgovor »Zdolanjskog kraja« nije trebalo dugo čekati. »Kad mogu oni – možemo i mi«, razmišljali su »Zdolanjci«, kupili loptu i počeli trenirati na Starim koritima. Zašto baš tamo? Pa to je na njihovom prostoru bio jedini ravan dio zemljišta koji se nije obrađivao i gdje se mogla šutirati lopta.
Novi je klub osnovan 1931. g. i dobio svoje podupiratelje i zaštitnike u trgovcu Josipu Malnaru i vlasniku pilane Antunu Bolfu. Iz današnje perspektive moglo bi se reći da je »Goranin« bio radnički klub, dok je DEŠKA bila više klub i predstavnik jednog, uvjetno rečeno, građanskog dijela Delnica.
Ali, nije tu bio kraj. Godine 1929. pojavljuje se »Gorski soko«, treći nogometni klub u Delnicama. Ubrzo (1932. g.) mijenja ime u »Građanski«, a svoje igrače crpi iz središnjeg dijela Delnica.
Tako je svaki dio Delnica imao svoj klub pa su Delničani mogli imati čak svoje vlastite nogometne turnire. Bila su to lijepa nogometna vremena.


Korner, elver, henc

U to vrijeme, pa i puno kasnije, ni igrači niti mi iz publike vjerojatno ne bi znali reći, da nas je tko pitao, što je to zaleđe ili ubacivanje sa strane.
Mi smo zviždali kad sudac nije svirao čisti faul nad Dungerovićem, pljeskali i radovali se kad bi Pepi obranio elver, ljutili se nad grubostima protivničkog centarhalfa, povlađivali starijim navijačima koji su mudro zaključili da je Zvonko bolji na mjestu beka nego spojke, bili ogorčeni kad bi sudac priznao gol iz ofsajda i slično. Stara terminologija na dobrim utakmicama. Sad je obratno. Nove terminologije na slabim utakmicama.


»Rijeka« i »Dinamo«

U prošla, bolja nogometna vremena, u Delnice su ljeti dolazili na pripreme »Dinamo« i »Rijeka«. Kad sve gori od vrućine i nigdje nema zraka, evo njih u Delnice. »Dinamo« se smjestio u »Lovačkom domu«, a »Rijeka« na Petehovcu.
Tada su, prije nego bi se ogledali međusobno, odigrali utakmicu s našim »Goraninom«. Sjećam se jedne takve protiv »Rijeke«. Pobijedila je »Rijeka« rezultatom 4:2. Ali, ljudi moji, što je to bila utakmica. A puno gledalište. Disat se nije moglo. Ostavili mještani grablje, sijeno i krave i došli na stadion.
Igrala je »Rijeka« punom snagom. Bili su tu Lukarić, Naumović, Radaković, Jantoljak na golu... Nisu se dali naši mladići. Dopodne su bili u kancelariji, na »Jeli«, možda je netko i kosio, a popodne izašli na megdan prvoligašu. Nije to mala stvar. I zato im svaka čast.


Fotografije

Tko zna tko je prije sedamdeset godina škljocnuo foto aparatom i zaustavio vrijeme. Ljuti protivnici i suparnici zastali su na trenutak ispred golova napravljenih od drvenih greda na kojima je prečka, da se ne iskrivi, bila uvijek »podšprajcana« u sredini, a »šprajc« se skidao tek uoči utakmice. Vjerojatno nitko od njih više nije živ. Prošlo je njihovo vrijeme.
Nego, Delničani moji, da vas na kraju nešto pitam. Kad biste mogli birati, koji bi gradski derbi radije pogledali? »Milan« – »Inter« na blještavom »San Siru« ili »Goranin« – DEŠKA na blatnjavim Starim koritima. Ja znam odgovor.